الحليم
كلمةُ (الحليم) في اللغة صفةٌ مشبَّهة على وزن (فعيل) بمعنى (فاعل)؛...
Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Neki čovjek je kupio od drugog zemlju, pa je onaj što je kupio u toj zemlji našao ćup u kome se nalazilo zlato, te je rekao čovjeku od koga je kupio zemlju: 'Uzmi, ovo je tvoje zlato, jer sam ja od tebe kupio zemlju a ne zlato.' A čovjek koji mu je prodao zemlju reče: 'Ja sam tebi prodao zemlju i ono što se u njoj nalazi.' Počeli su se sporiti kod sudije oko toga. Sudija ih upita: 'Da li imate djece?' Jedan od njih reče: 'Ja imam sina', a drugi reče: 'Ja imam kćerku.' Na to im sudija reče: 'Oženite mladića djevojkom, a onda iz tog imetka trošite na njih, a dio izdvojite kao sadaku.'"
شرح الحديث :
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, obavještava nas da je neki čovjek kupio zemlju od drugog čovjeka. Nakon toga je našao u njoj zakopano zlato, i zbog svoje bogobojaznosti vratio je zlato čovjeku od koga je kupio zemlju, jer je on kupio zemlju, a ne zlato. Čovjek koji je prodao zemlju odbio je uzeti to zlato, zbog svoje bogobojaznosti, jer je on prodao zemlju i ono što se u njoj nalazilo. Otišli su kod kadije i pred njim se sporili te mu rekli da nađe nekoga ko će preuzeti zlato i udijeliti ga onome kome je ono najpotrebnije. Kadija je odbio to uraditi, i pitao ih da li oni imaju djece. Jedan od njih mu reče da ima sina, a drugi kaza da ima kćerku. On im tad predloži da njih dvoje stupe u brak i žive od tog zlata, a i da se dio njega udlijeli kao sadaka.