التواب
التوبةُ هي الرجوع عن الذَّنب، و(التَّوَّاب) اسمٌ من أسماء الله...
Auf b. Malik El-Ešdže'i, radijallahu 'anhu, veli: „Jedne prilike bilo nas je deveterica ili osmerica ili sedmerica kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, koji reče: 'Zar nećete dati prisegu Allahovom Poslaniku?', a mi smo nedavno dali prisegu, pa smo rekli: 'Već smo ti dali prisegu, Allahov Poslaniče.' On ponovo reče: 'Zar nećete dati prisegu Allahovom Poslaniku?' Mi smo pružili naše ruke i kazali: 'Već smo ti dali prisegu. Na šta još treba da ti damo prisegu?' On reče: 'Da samo Allaha obožavate i da Mu ništa kao druga ne pripisujete, da pet propisanih namaza obavljate i da Allahu pokorni budete. Zatim je tiho rekao: 'I ništa od ljudi ne tražite.' Kasnije sam vidio nekog od tih ljudi da mu je ispao bič, a on nije molio nikoga da mu ga doda.'"
Auf b. Malik El-Ešdža'i, radijallahu 'anhu, veli: „Jedne prilike bilo smo kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, koji reče: 'Zar nećete dati prisegu Allahovom Poslaniku?', a mi smo nedavno dali prisegu. Ta prisega bila je u noći Akabe, prije prisege na hidžru, džihad i strpljivost na tom putu. Pa smo rekli: 'Već smo ti dali prisegu, Allahov Poslaniče.' On ponovo reče: 'Zar nećete dati prisegu Allahovom Poslaniku?' Ebu Davud dodaje u svojoj verziji nakon njihovog govora: 'Već smo ti dali prisegu', a on je to ponovio tri puta. "Mi smo pružili naše ruke", tj. pristali smo da dadnemo prisegu. Rekli smo: 'Već smo ti dali prisegu ranije. Na šta još treba da ti damo prisegu?', tj. na šta sada da se zakunemo? On reče: 'Da samo Allaha obožavate': tj. prisegu na obožavanje i ibadet isključivo Allahu jedinom, i da Mu nećete ništa kao druga pripisivati, bilo da se radi o djelima širka ili onima koji se mimo Allaha obožavaju. "Da pet propisanih namaza obavljate", tj. da će te klanjati namaze, kao što je to jasno rečeno u verziji kod Ebu Dabuda. "I da Allahu pokorni budete", tj. da ćete Mu biti pokorni u svemu što vam naredi i zabrani. "Zatim je tiho rekao", tj. kazao je tiho, a ne glasno kao što je izrekao ranije upute, jer ranije upute su općeg karaktera, dok je ova rečenica posebna za neke ljude: 'Da nećete ništa tražiti od ljudi.' Kaže Kurtubi: "Ovo ukazuje na lijepo ponašanje, izbjegavanje svega za što bi ljudi mogli prigovoriti i na važnost strpljivosti u teškim situacijama i potrebama, kao i na neovisnost od ljudi i dostojanstvo." Kaže 'Auf: 'Kasnije sam vidio nekog od tih ljudi da mu je ispao bič, a on nije ni od koga tražio da mu ga doda.' Značenje hadisa je da od ljudi neće tražiti imetak, ali su oni uzeli taj govor u općem smislu, što označava ostavljanje traženja bilo čega od ljudi, makar bilo nešto neznatno. Ovo je pojašnjenje stanja u kojem su bile prve dobre generacije koje su radile ono što su govorile i primjenjivale znanje koje su uzeli od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Bilježi Ahmed od Ebu Zerra: "Ne traži ni od koga ništa, pa makar i bič koji ti ispadne, ne prihvataj emanet (obavezu) kojeg ne možeš sačuvati."