شرح الحديث :

Ovdje se htjelo kazati da je snažan vjernik po svom vjerovanju, a ne snažan tijelom, bolji i draži Allahu od slabog vjernika, pa kada se izjednače snažan i slab po vjerovanju, korist od jakoga osjete i drugi, dok korist od slabog ostaje samo njemu. Po ovoj logici jaki je vrijedniji od slabog, iako je u svakom od njih dobro, i kako ne bi neko krivo pomislio da u slabom vjerniku nema dobra. Naprotiv i u slabom vjerniku je dobro i on je, definitivno, bolji od nevjernika. Potom je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, oporučio svome ummetu kompletnu oporuku koja generalno sadrži pozitivno ili isključuje negativno, pa im je naredio da se potrude do krajnje granice svojih mogućnosti u priskrbljivanju i činjenju onoga što im koristi, bilo da se radi o vjeri ili dunjaluku. Ako dođe do kolizije i sukoba između koristi vjere i dunjaluka, onda se daje prednost koristi vjere; jer kad je vjera u redu, onda je i dunjaluk, a ako je dunjaluk u redu uz pokvarenost vjere i on će propasti. I oporučio im je da traže pomoć od Allaha pa makar i u najsitnijim stvarima i neka se ne prepuste lijenosti i nemoći. Zatim im je naredio nakon što se potrude i upotrijebe svoje mogućnosti, oslone na Allaha i aktiviraju u poslu, pa ako sve to rezultira suprotno od onoga što su željeli, da u toj situaciji ne kažu: "Da smo uradili ovako i ovako bilo bi tako", jer je ta situacija iznad njihovih mogućnosti. Čovjek uradi ono što mu je naređeno, a Uzvišeni Allah je nad njim. Riječi "da sam" otvaraju šejtanarije, žalost, tugu i nespokoj. Međutim, uz sve to čovjek treba da kaže ono što je Allahov Poslanik rekao: "Ovo je Božije određenje, a On čini ono što On hoće."

ترجمة هذا الحديث متوفرة باللغات التالية

العربية الإنجليزية الفرنسية الإسبانية التركية الأندونيسية الروسية البنغالية الصينية الفارسية