Prenosi se da je Imran b. Husajn, radijallahu 'anhuma, kazao: "Bili smo s Vjerovjesnikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, u jednom vojnom pohodu. Putovali smo noću i pri kraju noći smo pospali. Putniku nema slađeg sna od ovoga, pa nas nije probudilo ništa nego samo sunčana žega. Prvi koji se probudio bio je taj i taj, iza njega taj i taj, a potom taj i taj. Četvrti je bio Omer b. Hattab. Kada bi Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, spavao, ne bi ga budili sve dok se ne bi sam probudio, jer mi nismo znali šta mu se pri njegovom spavanju dešava. Pošto se Omer probudio i vidio šta je zadesilo svijet, a bio je snažan čovjek, uzviknuo je tekbir i izgovarajući ga dizao je svoj glas. Neprestano je donosio tekbir i podizao glas da se i Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, od njegova glasa probudio. Kada se probudio, oni su mu se požalili na ono što ih je zadesilo. 'Nema štete.', rekao je. "Krećite!" Potom je i on krenuo, malo putovao, a onda odsjeo i zatražio vodu za uzimanje abdesta. Pošto je uzeo abdest i pošto je izučen ezan, on ga je s prisutnima i obavio. Kada je obavio namaz, vidio je kako neki čovjek stoji po strani i nije klanjao s njima. 'Šta te je, čovječe, omelo da nisi klanjao s ovim narodom?', upitao je 'alejhisselam. 'Zadesio me dženabet, a nema vode.', odgovorio je. 'Posluži se površinom čiste zemlje, ona ti je dovoljna.' Potom je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem,nastavio putovanje i svijet mu se potužio zbog žeđi. On je odsjeo, pozvao tog i tog, a pozvao je Aliju i rekao im: 'Idite i potražite nam vode!' Oni su otišli i susreli jednu ženu na kamili između dvije mješine, ili između dva mijeha vode. 'Gdje je voda?', pitali su je. 'Vodu nisam vidjela dan i noć, a naša je (muška) družina otputovala.' odgovorila je ona. 'Idi!', rekli su joj obojica. 'A kuda?', upitala je. 'Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem.', odgovorili su. 'Je li to onaj što ga zovu konvertit (es-sabi')?', upitala je žena. 'To je upravo onaj na kog misliš. A sada kreni.' Oni su je doveli Vjerovjesniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, i ispričali mu ovaj slučaj i zatražili od nje da siđe sa svoje deve. Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, zatražio je jednu posudu i u nju kroz gornji otvor mješina, ili mijehova nasuo vode, zatim stegao te otvore, a odvezao donje otvore i narodu se razglasilo: 'Natočite i napijte se!' Ko je točio, taj je i natočio, a ko je htio piti, taj se i napio. Posljednje što je bilo jeste da je data posuda s vodom onome što ga je zadesio dženabet. 'Idi i salij je na sebe!', rekao mu je 'alejhisselam. 'Žena je stajala i gledala šta se radi s njenom vodom; tako mi Allaha, ona je ostala u mješini, a čak nam se činilo da su sada bile punije nego što su bile u samom početku. Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao je. 'Skupite joj štogod!' Oni joj tada skupiše datula, brašna i još uprženog brašna. Tako su joj prikupili hrane, stavili u haljinu i natovarili je na devu, a haljinu (svežanj) stavili pred nju, i 'alejhisselam joj reče: 'Neka znaš, mi nismo ništa tvoje vode umanjili, nego je Allah Taj koji nas je napojio.' Ona je kasnije otišla svojima, a kako je kod njih izbivala, oni su je upitali: 'O ženo, šta te je toliko zadržalo?' 'Čudo.' 'Susrela su me dva čovjeka i odvela do onoga za koga se govori da je konvertit, pa je učinio tako i tako. Allaha mi, on je najveći čarobnjak između ovog i ovoga.', pokazujući sa svoja dva prsta, kažiprstom i srednjakom, dignuvši ih prema nebu, misleći time na nebo i zemlju - ili je stvarno Allahov Poslanik. Kasnije su muslimani napadali na idolopoklonike iz okolnih naselja, ali ne na naselje iz koga je bila ona. Jednog dana ona je rekla svome narodu: 'Ono što ja mislim, jeste da su ovi ljudi ostavili vas na miru namjerno, pa hoćete li stupiti u islam?' Oni su je poslušali i primili islam."