الجبار
الجَبْرُ في اللغة عكسُ الكسرِ، وهو التسويةُ، والإجبار القهر،...
Sufijski novotarski tarikat koji je osnovao Ahmed b. Muhammed Tidžani koji je smatrao da se sreo s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, u budnom stanju, te da je on pečat vjerovjesnika.
Tidžanijje: sufijski tarikat čiji je osnivač Ebu el' Abbas Ahmed b. Muhammed b. el-Muhtar b. et-Tidžani (1150 -1230 h.). Rođen je u selu 'Ajn Madi u pustinji Sahari koje se nalazi u današnjem Alžiru. Pripisuje se mjestu Beni Tidžin, jednom od berberskih sela u Maroku. Tidžanije su sufijski red čiji sljedbenici, pored vjerovanja u općepoznate sufijske širkijatske ideje i ubjeđenja, vjeruju dodatno u mogućnost susreta sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, na ovome svijetu, u stvarnom fizičkom smislu, te da im je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, dao posebnu formu blagoslova (salavata) poznatu pod imenom El-Fatihu lima uglika (Otvarač za ono što je zatvoreno) a koji glasi: Allahumme salli 'ala sejjidina Muhammed, el-fatihi lima uglika, vel-hatimi lima sebeka, nasiri-l-hakki bil-hakki, el-hadi ila siratike-l-mustekim, ve 'ala alihi hakka kadrihi ve mikdarihi-l-azim. (Bože, blagoslovi našeg predvodnika Muhammeda, otvarača onoga što je zatvoreno, pečata onoga što je završeno, pomagača istine istinom, vodiča na Tvoj Pravi put, kao i njegovu porodicu, onako kako on najbolje zaslužuje!) Ovaj salavat kod njih ima veliku vrijednost, do te mjere da ga smatraju mnogo boljim od učenja Kur'ana. Također, Tidžani je smatrao da je on pečat svih vjerovjesnika i da je on najveći pomagač i dok je živ i kada umre. Ovakvim stavovima stavio se na poziciju kumira koji se obožava mimo Allaha. Zatim, smatrao je da dušama evlija, od Adema pa do njegove pojave, nije dolazilo znanje i otkrovenje, osim putem njega. Imao je i druga neispravna uvjerenja. Ovaj tarikat se posebno proširio u zemljama Afrike.
Sufijski tarikat koji je osnovao Ahmed b. Muhammed et-Tidžani.
رمضانُ شهرُ الانتصاراتِ الإسلاميةِ العظيمةِ، والفتوحاتِ الخالدةِ في قديمِ التاريخِ وحديثِهِ.
ومنْ أعظمِ تلكَ الفتوحاتِ: فتحُ مكةَ، وكان في العشرينَ من شهرِ رمضانَ في العامِ الثامنِ منَ الهجرةِ المُشَرّفةِ.
فِي هذهِ الغزوةِ دخلَ رسولُ اللهِ صلّى اللهُ عليهِ وسلمَ مكةَ في جيشٍ قِوامُه عشرةُ آلافِ مقاتلٍ، على إثْرِ نقضِ قريشٍ للعهدِ الذي أُبرمَ بينها وبينَهُ في صُلحِ الحُدَيْبِيَةِ، وبعدَ دخولِهِ مكةَ أخذَ صلىَ اللهُ عليهِ وسلمَ يطوفُ بالكعبةِ المُشرفةِ، ويَطعنُ الأصنامَ التي كانتْ حولَها بقَوسٍ في يدِهِ، وهوَ يُرددُ: «جَاءَ الْحَقُّ وَزَهَقَ الْبَاطِلُ إِنَّ الْبَاطِلَ كَانَ زَهُوقًا» (81)الإسراء، وأمرَ بتلكَ الأصنامِ فكُسِرَتْ، ولما رأى الرسولُ صناديدَ قريشٍ وقدْ طأطأوا رؤوسَهمْ ذُلاً وانكساراً سألهُم " ما تظنونَ أني فاعلٌ بكُم؟" قالوا: "خيراً، أخٌ كريمٌ وابنُ أخٍ كريمٍ"، فأعلنَ جوهرَ الرسالةِ المحمديةِ، رسالةِ الرأفةِ والرحمةِ، والعفوِ عندَ المَقدُرَةِ، بقولِه:" اليومَ أقولُ لكمْ ما قالَ أخِي يوسفُ من قبلُ: "لا تثريبَ عليكمْ اليومَ يغفرُ اللهُ لكمْ، وهو أرحمُ الراحمينْ، اذهبوا فأنتمُ الطُلَقَاءُ".