الرب
كلمة (الرب) في اللغة تعود إلى معنى التربية وهي الإنشاء...
Činjenje nečega što je teško.
Prenamaganje je opterećivanje sebe onim što je teško, ili ostavljanje onoga što se traži, a činjenje onoga što se ne traži. Postoje dvije vrste: 1. pohvalno, a to je trud u činjenju naredbi i pohvalnih djela, tako da ona postanu jednostavna i draga, kao npr. umaranje da se stekne znanje, nauči pravilno učenje Kur'ana, tako da to postane kao urođeno svojstvo; umaranje sebe da to postane sastavni dio karaktera. 2. pokuđeno, tj. bavljanje onim što nije ni naređeno ni pohvalno, bilo da se radi o riječima, djelima ili uvjerenjima, dakle pretjerivanje u ibadetima i u odnosu prema ljudima, tako da taj postupak stvara dodatnu poteškoću, kao npr. pretjerano ugošćavanje nekoga, inoviranje u vjeri, rasprava o nečemu što nas se ne tiče, pitanje o onome što ne treba pitati i sl.
Činjenje nečega sa poteškoćom. Kaže se: tekelleftu-š-šej'e: nosio sam to s poteškoćom. Može značiti i pokazivanje nečega. Osnova je od riječi el-kelef: jaka povezanost sa nečim i ljubav prema njemu.