المعنى الاصطلاحي :

Korištenje jezika u ono što je korisno i ustručavanje od svega što donosi štetu.

الشرح المختصر :

Jezik je velika Allahova blagodat na kojoj smo obavezni zahvaljivati Allahu, a jedan od načina zahvalnosti jeste njegove čuvanje i vođenje brige o njemu. Čuvanje jezika ima dva stanja: 1. Čuvanje jezika u govoru na način da se suzdržava od govora onoa što nije dopustivo u šerijatu, a za čim nema potrebe, što podrazumijeva korištenje jezika u ono što je korisno za čovjeka lično, ili nekog drugog, te sustezanje od svega ono što šteti čovjeku lično, a i drugima, poput laganja, ogovaranja, prenošenja tuđih riječi s ciljem nereda, lažnog svjedočenja i svega drugog što je Zakonodavac zabranio. 2. Čuvanje jezika u hrani, tj. od hrane koja je sumnjiva ili haram, jer je jezik sredstvo žvakanja hrane koju čovjek jede. Onaj ko želi nešto kazati, trebao bi o tome razmisliti, pa ako vidi da ima koristi, kazat će, a u suprotnom, neće. Glavni temelj u čuvanju jezika jeste da se ne požuruje u govoru, da se razmisli prije nego se nešto kaže i da se ta riječ izvaga vagom šerijata, te da bude u granicama koje donose šerijatsku korist. U suprotnom, obaveza je šutiti jer je u tome spas i svako dobro. Čuvanje jezika dokaz je potpunosti imana, čistote duše, lijepog ponašanja, i razlog je ulaska u Džennet i spasa od Vatre.