البحث

عبارات مقترحة:

المبين

كلمة (المُبِين) في اللغة اسمُ فاعل من الفعل (أبان)، ومعناه:...

الوكيل

كلمة (الوكيل) في اللغة صفة مشبهة على وزن (فعيل) بمعنى (مفعول) أي:...

الباطن

هو اسمٌ من أسماء الله الحسنى، يدل على صفة (الباطنيَّةِ)؛ أي إنه...

Ahlak - Karakterne osobine/ćudi
(الأَخْلَاقُ)


من موسوعة المصطلحات الإسلامية

المعنى الاصطلاحي

Svojstvo koje je stabilno u duši, na osnovu kojeg proizlaze i do izražaja dolaze postupci koji su za pohvalu ili kuđenje.

الشرح المختصر

El-Ahlak predstavlja stabilno svojstvo u duši čovjeka koje ga podstiče da čini ono što odgovara tom svojstvu, bilo da je dobro ili zlo. Takvo stanje može biti prirodno, urođeno, kao npr. kada se neko srdi i za najmanju sitnicu, a može biti stečeno i uvježbano tako da postane osobina onoga ko je posjeduje. Ahlak se dijeli na dvije vrste: 1. pokuđen i loš, po pravilima razuma i po šerijatu, poput oholosti i zavisti; 2. pohvalan, po pravilima razuma i po šerijatu, poput plemenitosti, strpljivosti. Ovo se naziva vrlinama, lijepim karakternim osobinama. Lijepo ponašanje je provođenje pravila koje je šerijat odredio, postupanje po šerijatskim normama, proizašlim iz kur'anko-hadiskih uputa.

التعريف اللغوي المختصر

Ahlak je množina od riječi "huluk": priroda, osobina, osobine koje čovjek posjeduje - ne svojom voljom, bilo da su lijepe ili ružne. Kaže se: ahleka-r-redžulu, tehalleka: čovjek je postao ahlakli, poprimio je određene osobine. Huluk može značiti vjeru i edeb (bonton).