الإله
(الإله) اسمٌ من أسماء الله تعالى؛ يعني استحقاقَه جل وعلا...
Nadanje dobru.
Optimizam je nada i lijepo mišljenje o nečemu. Čovjek se nada dobro od Allaha i o Njemu misli dobro. Ljudi su u dobru sve dok se nadaju od svog Gospodara, jer je ta vrsta nade vid ibadeta. Dobro mišljenje o Allahu je ibadet. U optimizam se ubraja i optimizam koji se kod čovjeka javi nakon što čuje lijepu riječ, kao i nazivanje nekoga lijepim imenom. U optimizmu nema vezivanja srca za nekoga pored Allaha, nego je u njemu sreća i jačanje duše i njene volje, te njena saglasnost sa zdravom prirodom i onim što joj odgovara. Allah Uzvišeni je u duše ulio radost, sreću i radovanje kada se čuje nešto lijepo, i zato čovjek mora biti optimist u životu te se mora oslanjati na Allaha kada se radi o budućnosti. Optimizam se ogleda u onome što je lijepo samo po sebi i za šta postoji nada da će se desiti. Primjer tome jest da čovjek želi putovati te čuje čovjeka kako govori riječi koje ulijevaju nadu, pa mu se srce još više otvori i poželi da putuje. Njega nisu te riječi potaknule na putovanje, nego je on prije toga odlučio, ali kada je čuo te riječi, još mu se više poveća volja i učvrsti njegovo lijepo mišljenje o Allahu. Optimizam se dijeli na dvije vrste: 1. stečeni, kao npr. da se čovjek želi oženiti ili putovati pa izađe da čuje govor iz kojeg može razumjeti da li da krene ili da ostavi to djelo. U ovo se ubraja i gledanje u Mushaf. Ovakav postupak je vrsta gatanja; 2. optimizam koji nije stečen, a time se misli na lijepu nadu, kao npr. da bolesnik čuje nekog čovjeka da govori riječi koje ukazuju na ozdravljenje, pa se ponada izliječenju i smatra da će se ono desiti. Ovo je lijepi optimizam, koji je volio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Dobro, blagoslov. Kaže se: talebe-l-fe'l, tj. težio je da postigne dobro. Može značiti i nešto lijepo i dobro. Suprotno je zloslutnja, a to je sve ono što donosi zlo i tugu.