المعنى الاصطلاحي :

Sve ono što čovjek uradi svojom voljom, s ciljem pribavljanja koristi ili otklanjanja štete.

الشرح المختصر :

Sve što čovjek čini srcem, jezikom ili organima, bilo dobro ili zlo, čini svojom voljom, i on nije prisiljen na to, niti je tvorac svojih djela. Čovjek, njegovo tijelo i njegova imena su Allahova stvorenja. Allah mu je dao volju i snagu koju on može koristiti u činjenju dobra i napuštanja zla, što je pohvalno, a ako je koristi obrnuto, onda zaslužuje osudu. Npr. ako klanja i posti, on to stvarno čini, a ako griješi, on to stvarno griješi, jer posjeduje volju i snagu. Na djela ljudi može se gledati sa dva aspekta: 1. Djela koja su vezana sa Allahom, u smislu da ih Allah stvara, u čemu nema razlike između ehli sunneta i ešarija. 2. djela koja su vezana za čovjeka, a to je ono što postoji razlika između ešarija i ehli sunneta. Ehli sunnet kaže da rob u stvarnosti čini svoja djela, jer ima stvarnu moć i volju, dok ešarije stjecanje tumače novotarskim tumačenjem koje se ogleda u negiranju uticaja čovjekove snage, i da on nije taj koji u suštini čini ta djela, nego je to Allah. Tako da je značenje stjecanja kod njih postalo značenje prisile.

التعريف اللغوي المختصر :

Sakupljanje, ostvarenje, postizanje. Kaže se: kesebtu malen, iktesebtuhu, kesben, iktisaben: stekao sam i sakupio imetak. Osnova riječi "kesb" je: traženje i ulaganje truda. Može označavati i ono što je skupljeno, kao i činjenje nečega s udovima (organima).