المبين
كلمة (المُبِين) في اللغة اسمُ فاعل من الفعل (أبان)، ومعناه:...
Svako onaj ko je izgubio razum, potpuno ili djelimično, u smislu da njegove riječi i postupci nisu uravnoteženi i normalni.
Ludilo je nešto što na čovjeka djeluje bez njegove volje. Luđak je onaj ko izgubi razum i čija je mogućnost razlučivanja nestala, u smislu da ne može razlikovati i raspoznavati stvari, te mu se riječi i djela miješaju. Postoje dvije vste ludih osoba: Prva vrsta jest onaj čija je ludost urođena, takav se rodio i ima tu mahanu, te mu razum ne može prihvatiti ono što je inače prihvatljivo. Za nestanak ovakvog ludila ne postoji nada. Druga vrsta jest luda osoba kojoj se ludost pojavila zbog nekog razloga, poput bolesti, šejtanskog dodira, a ovakvo ludilo može da se liječi. S obzirom na trajanje ili prekid ludila, luda osoba se dijeli na također dvije vrste: 1. luđak čija je ludost trajna i nema određene granice; također se kaže da ta ludost traje mjesec ili, po drugom stavu godinu dana, ili sl.; 2. osoba koja je nekad luda, a nekada nije.
Onaj ko je izgubio razum. Kaže se: džunner-redžulu, judžennu, medžnun: izgubio je razum. "Džunun" ili "džinnetun" je gubljenje razuma. Osnova riječije "istitar", "ihtifa", "tagtijetun": skrivanje, prikrivanje, pokrivanje.