البحث

عبارات مقترحة:

الظاهر

هو اسمُ فاعل من (الظهور)، وهو اسمٌ ذاتي من أسماء الربِّ تبارك...

المجيب

كلمة (المجيب) في اللغة اسم فاعل من الفعل (أجاب يُجيب) وهو مأخوذ من...

المولى

كلمة (المولى) في اللغة اسم مكان على وزن (مَفْعَل) أي محل الولاية...

Priznanje (الإِقْرَارُ)


الفقه أصول الفقه

المعنى الاصطلاحي :


Priznavanje da druga osoba ima svoje pravo kod nas.

الشرح المختصر :


Priznanje je svjedočenje protiv samog sebe i ono je glavni dokaz, najjači argument na osnovu kojeg se potvrđuje neka tvrdnja i neko pravo koje pripada određenoj osobi, i najbrži način za rješavanje sporova. Priznanju se daje prednost nad dokazima, jer čovjek, kada sebi nešto pripisuje, ne optužuje sam sebe. Upravo zbog toga, sudija prvo pita za priznanje, pa onda za svjedoke.

التعريف اللغوي المختصر :


El-Ikrar (priznanje), je suprotno od negiranja i nepriznavanja. Kaže se: ekarre bil-hakki, jukirru, ikraren: priznao je istinu i pokorio joj se. Osnova je od riječi el-karr: omogućavanje, postojanost (trajnost).