البحث

عبارات مقترحة:

الوارث

كلمة (الوراث) في اللغة اسم فاعل من الفعل (وَرِثَ يَرِثُ)، وهو من...

الجميل

كلمة (الجميل) في اللغة صفة على وزن (فعيل) من الجمال وهو الحُسن،...

المتكبر

كلمة (المتكبر) في اللغة اسم فاعل من الفعل (تكبَّرَ يتكبَّرُ) وهو...

Priznanje (الإِقْرَارُ)


الفقه أصول الفقه

المعنى الاصطلاحي :


Priznavanje da druga osoba ima svoje pravo kod nas.

الشرح المختصر :


Priznanje je svjedočenje protiv samog sebe i ono je glavni dokaz, najjači argument na osnovu kojeg se potvrđuje neka tvrdnja i neko pravo koje pripada određenoj osobi, i najbrži način za rješavanje sporova. Priznanju se daje prednost nad dokazima, jer čovjek, kada sebi nešto pripisuje, ne optužuje sam sebe. Upravo zbog toga, sudija prvo pita za priznanje, pa onda za svjedoke.

التعريف اللغوي المختصر :


El-Ikrar (priznanje), je suprotno od negiranja i nepriznavanja. Kaže se: ekarre bil-hakki, jukirru, ikraren: priznao je istinu i pokorio joj se. Osnova je od riječi el-karr: omogućavanje, postojanost (trajnost).