الظاهر
هو اسمُ فاعل من (الظهور)، وهو اسمٌ ذاتي من أسماء الربِّ تبارك...
Od Rafia b. Sinana prenosi se da je primio islam dok je njegova žena odbila da pređe na islam. Otišla je Vjerovjesniku, s.a.v.s. i rekla: "A šta će biti s mojom kćerkom!", a bila je ostavila dojenje ili je bila u tom uzrastu. Rafi je kazao: "Kćerka meni pripada!" Allahov Poslanik, s.a.v.s. reče Rafiu: "Sjedi na ovu stranu!", a i njoj kaza: "Sjedi na ovu stranu!" A onda je posadio djete između njih. Zatim im je naredio: "Zovite je sebi." Dijete se okrenulo majci, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaza: "Allahu moj, uputi curicu!" I onda je dijete krenulo ka ocu, koji ju je uzeo.
شرح الحديث :
U ovom hadisu se navodi da se pred Vjerovjesnikom, s.a.v.s., desio spor u vezi sa skrbništvom između roditelja; između oca muslimana, i majke nevjernice. Allahov Poslanik, s.a.v.s., dao je djetetu da izabere između roditelja, i ono je u prvi mah odabralo majku, koja je bila nevjernica. Onda je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Allahu moj, uputi curicu!", odnosno pokaži joj šta je istina. Uzvišeni Allah je udovoljio dovi Svoga Poslanika, s.a.v.s., i onda je dijete odabralo oca muslimana. Iz ovoga razumijemo da je ostajanje djeteta pod skrbništvom i čuvanjem nevjernika suprotno Allahovoj uputi, jer je cilj skrbništva da se dijete odgoji i da se zaštiti od svega što mu šteti, a najveći stepen odgoja jest da se dijete sačuva u svojoj vjeri, kao što je najvažnija zaštita udaljiti ga od nevjerovanja. A ako dijete ostane pod skrbništvom nevjernika, on će ga odvratiti od vjere i izvesti iz islama nevjerničkim obrazovanjem i odgojem, što je najveća moguća šteta. Skrbništvo se potvrđuje i daje zbog čuvanja djeteta i ne daje se na način u kojem će doživjeti propast i propast vjere.