المؤخر
كلمة (المؤخِّر) في اللغة اسم فاعل من التأخير، وهو نقيض التقديم،...
Prenosi se da je Jezid b. Hajjan, rekao: "Jednog dana smo Husajn b. Sebre, Amr b. Muslim i ja otišli Zejdu b. Erkamu, radijallahu anhu. Nakon što smo sjeli kod njega, Husajn mu reče: 'O Zejde! Uistinu si ti vidio mnogo dobra! Vidio si Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, i čuo njegov govor, sa njim u boj išao i za njim klanjao. Zaista si mnogo dobra doživio! Pričaj nam nešto od onoga što si čuo od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme.' On tada reče: 'Bratiću moj! Tako mi Allaha, već sam ostario, davno je to bilo, a ponešto sam i zaboravio od onoga što sam čuo od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, te primite od mene ono što vam kažem, a ne pitajte me za ono što prešutim.' Zatim reče: 'Jednog je dana Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, održao govor na izvoru između Meke i Medine, koji se zove Humm u kome se zahvalio Allahu, tesbih Mu učinio, govorio i opominjao, a zatim rekao: 'O ljudi! Zaista sam ja samo čovjek, uskoro će doći izaslanik moga Gospodara (melek smrti), te ću mu se ja odazvati, a među vama ostavljam dva velika emaneta: prvi je Allahova knjiga, u kojoj je uputa i nur, te je čvrsto prihvatite i Allahove knjige se držite!' Govorio je o Kur'anu i nužnosti njegove primjene u životu, a zatim rekao: 'I moja obitelj. Allahom vas opominjem za moju obitelj!' Husajn ga zatim upita: 'A ko je njegova obitelj, o Zejde? Zar nisu njegove žene od njegove obitelji?' 'Njegove žene su dio njegove obitelji (ehli-bejt), ali njegova su obitelj oni kojima je zabranjen zekat (sadaka) poslije njegove smrti', odgovori on. Husajn reče: 'A ko su oni?' 'Oni su: obitelj Alije, obitelj Akila, obitelj Džafera i obitelj Abbasova', odgovori on. 'Svima ovima je zabranjeno primiti sadaku?', upita Husajn. 'Da', odgovori on." U drugom rivajetu stoji: "Uistinu, ja vama ostavljam dva velika emaneta: jedan od njih je Allahova knjiga, koja je Njegovo uže; ko ga bude slijedio bit će na Pravom putu, a ko ga ostavi bit će u zabludi."
Prenosi se da je Jezid b. Hajjan, rekao: "Jednog dana smo Husajn b. Sebre, Amr b. Muslim i ja otišli Zejdu b. Erkamu, radijallahu anhu. Nakon što smo sjeli kod njega, Husajn mu reče: 'O Zejde! Uistinu si ti vidio mnogo dobra! Vidio si Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, i čuo njegov govor, sa njim u boj išao i za njim klanjao. Zaista si mnogo dobra doživio! Pričaj nam nešto od onoga što si čuo od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme.' On tada reče: 'Bratiću moj! Tako mi Allaha, već sam ostario, davno je to bilo, a ponešto sam i zaboravio od onoga što sam čuo od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, te primite od mene ono što vam kažem, a ne pitajte me za ono što prešutim.' Zatim reče: 'Jednog je dana Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, održao govor na izvoru između Meke i Medine, koji se zove Humm u kome se zahvalio Allahu, tesbih Mu učinio, govorio i opominjao, a zatim rekao: 'O ljudi! Zaista sam ja samo čovjek, uskoro će doći izaslanik moga Gospodara (melek smrti), te ću mu se ja odazvati, a među vama ostavljam dva velika emaneta: prvi je Allahova knjiga, u kojoj je uputa i nur, te je čvrsto prihvatite i Allahove knjige se držite!' Govorio je o Kur'anu i nužnosti njegove primjene u životu, a zatim rekao: 'I moja obitelj. Allahom vas opominjem za moju obitelj!' Husajn ga zatim upita: 'A ko je njegova obitelj, o Zejde? Zar nisu njegove žene od njegove obitelji?' 'Njegove žene su dio njegove obitelji (ehli-bejt), ali njegova su obitelj oni kojima je zabranjen zekat (sadaka) poslije njegove smrti', odgovori on. Husajn reče: 'A ko su oni?' 'Oni su: obitelj Alije, obitelj Akila, obitelj Džafera i obitelj Abbasova', odgovori on. 'Svima ovima je zabranjeno primiti sadaku?', upita Husajn. 'Da', odgovori on." U drugom rivajetu stoji: "Uistinu, ja vama ostavljam dva velika emaneta: jedan od njih je Allahova knjiga, koja je Njegovo uže; ko ga bude slijedio bit će na Pravom putu, a ko ga ostavi bit će u zabludi." Kur'an je Allahovo svjetlo kojim upućuje onog ko ga bude slijedio, provodeći njegove naredbe i kloneći se njegovih zabrana. Takav će biti na Pravom putu i daleko od zablude, a ko se okrene od njegovih naredbi i zabrana, taj je u zabludi.
رمضانُ شهرُ الانتصاراتِ الإسلاميةِ العظيمةِ، والفتوحاتِ الخالدةِ في قديمِ التاريخِ وحديثِهِ.
ومنْ أعظمِ تلكَ الفتوحاتِ: فتحُ مكةَ، وكان في العشرينَ من شهرِ رمضانَ في العامِ الثامنِ منَ الهجرةِ المُشَرّفةِ.
فِي هذهِ الغزوةِ دخلَ رسولُ اللهِ صلّى اللهُ عليهِ وسلمَ مكةَ في جيشٍ قِوامُه عشرةُ آلافِ مقاتلٍ، على إثْرِ نقضِ قريشٍ للعهدِ الذي أُبرمَ بينها وبينَهُ في صُلحِ الحُدَيْبِيَةِ، وبعدَ دخولِهِ مكةَ أخذَ صلىَ اللهُ عليهِ وسلمَ يطوفُ بالكعبةِ المُشرفةِ، ويَطعنُ الأصنامَ التي كانتْ حولَها بقَوسٍ في يدِهِ، وهوَ يُرددُ: «جَاءَ الْحَقُّ وَزَهَقَ الْبَاطِلُ إِنَّ الْبَاطِلَ كَانَ زَهُوقًا» (81)الإسراء، وأمرَ بتلكَ الأصنامِ فكُسِرَتْ، ولما رأى الرسولُ صناديدَ قريشٍ وقدْ طأطأوا رؤوسَهمْ ذُلاً وانكساراً سألهُم " ما تظنونَ أني فاعلٌ بكُم؟" قالوا: "خيراً، أخٌ كريمٌ وابنُ أخٍ كريمٍ"، فأعلنَ جوهرَ الرسالةِ المحمديةِ، رسالةِ الرأفةِ والرحمةِ، والعفوِ عندَ المَقدُرَةِ، بقولِه:" اليومَ أقولُ لكمْ ما قالَ أخِي يوسفُ من قبلُ: "لا تثريبَ عليكمْ اليومَ يغفرُ اللهُ لكمْ، وهو أرحمُ الراحمينْ، اذهبوا فأنتمُ الطُلَقَاءُ".