الشاكر
كلمة (شاكر) في اللغة اسم فاعل من الشُّكر، وهو الثناء، ويأتي...
Abdullah Ibn Mes'ud, radijallahu 'anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, učio ovu dovu: "Allahumme, inni es'eluke mudžibati rahmetike, ve 'aza'ime magfiretike, ves-selamete min kulli ismin, vel-ganimete min kulli birrin, vel-fevze bil-dženneti ven-nedžate minen-nari/Gospodaru moj, molim Te za ono čime se postiže Tvoja milost, zaslužuje Tvoj oprost, dostiže zaštita od svakog grijeha i nagrada za svako dobročinstvo, i zaslužuje Džennet, a spašava od Džehennema."
شرح الحديث :
Ova dova je primjer jezgrovitog govora koji je podaren prvaku prvih i kasnijih naroda, Muhammedu, sallallahu 'alejhi ve sellem. On je prije svega molio da mu Allah podari ono što donosi Njegovu milost, bilo da se radi o riječima, djelima ili osobinama. Zatim je molio Allaha da mu podari odlučnost u činjenju dobra koje će biti uzrokom da mu se grijesi oproste, bilo da je to dobro vezano za djela ili riječi. Imajući u vidu da čovjek nakon oprosta grijeha nije siguran od činjenja grijeha, Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, molio je Allaha da ga sačuva od svih grijeha. Nakon toga molio je Allaha da mu podari ono što upotpunjava robovanje Allahu, tj. da ga usmjeri ka svakom vidu dobročinstva i raznim oblicima pokornosti. Na kraju je molbu okončao tražeči ono što je najveća želja na Ahiretu, a to je Džennet, kao i spas od najvećeg straha i kazne, a to je Vatra. Molimo Allaha da nas sačuva.