الحيي
كلمة (الحيي ّ) في اللغة صفة على وزن (فعيل) وهو من الاستحياء الذي...
Ibn Abbas, radijallahu 'anhuma, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao Muazu kada ga je poslao u Jemen: "Ti ideš sljedbenicima Knjige. Prvo ih pozovi svjedočenju da je samo Allah Bog." U drugoj verziji stoji: "da samo Allaha vjeruju." Ukoliko to prihvate, poduči ih da im je Allah stavio u obavezu pet namaza u toku dana i noći. Ukoliko i to prihvate, poduči ih da im je Allah stavio u obavezu zekat na imovinu, koji će se uzimati od njihovih imućnih i dijeliti njihovim siromašnima. Ako i to prihvate, onda pazi da im (na ime zekata) ne uzimaš najbolju imovinu. Pazi se dove onoga kome je nasilje učinjeno, jer između nje i Allaha nema nikakve prepreke."
Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, šaljući Mu'aza b. Džebela, radijallahu 'anhu, u Jemen kao misionara i učitelja, poučava ga metodologiji koju će primijeniti u svom Pozivu, objasnivši mu da će se susresti sa judeokršćanskim narodom učenim i sposobnim za raspravu te da se pripremi za disputaciju i pobijanje njihovih sumnji. Prvo s čime će započeti svoju misiju jeste ono što je najpreče najprečeg, odnosno da započne sa ispravljanjem njihovog vjerovanja, a to je prva osnova. Kada to prihvate, onda će im narediti obavljanje namaza jer je to najveličanstvenija obaveza nakon tevhida. A kada uspostave namaz, narediće njihovim bogatim da podijele zekat njihovim siromašnim, da bi jačali društvene veze i da bi tako zahvalili Uzvišenom na blagodatima. Zatim ga je upozorio na uzimanje najvrijednijeg imetka za zekat, jer je obaveza da se uzme sredina. Potom ga je stimulirao na pravdu i ostavljanje nepravde, kako ga ne bi stigla kletva onoga kome se učini, jer se kletva onoga kome je nepravda učinjena uslišava.