الواحد
كلمة (الواحد) في اللغة لها معنيان، أحدهما: أول العدد، والثاني:...
Prenosi se da je Ebu Hurejre, radijallahu anhu, kazao: "Sjedili smo kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a sa nama su bili Ebu Bekr i Omer, radijallahu anhuma. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otišao je i nije se vraćao duže vremena. Pobojali smo se da mu se šta ne dogodi dok mi nismo s njim. Krenuli smo da ga tražimo, a ja sam prvi ustao da ga tražim. Otišao sam i stigao do jedne ensarijske bašče koja je pripadala Beni Nedžaru. Obilazio sam okolo tražeći vrata, ali ih nisam našao. Odjednom sam vidio mali prolaz kroz koji je tekao potok koji vodi unutar bašte. Skupio sam se, kako bih mogao ući. Kada sam ušao, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: 'Je li to Ebu Hurejre?’ Rekao sam: 'Da, Allahov Poslaniče.' Upitao me je o čemu se radi, pa sam mu kazao: 'Bio si među nama pa si otišao i dugo ostao, te smo se pobojali da ti se šta ne dogodi, pa smo krenuli da te tražimo; ja sam prvi ustao da te tražim. Ušao sam u ovu baštu provlačeći se kao što se provlači lisac, a ljudi su iza mene.' Tada mi je dao svoje papuče i kazao: 'Idi i koga kod sretneš da iskreno iz srca svjedoči da je samo Allah istinski bog, toga obraduj džennetom...'"
شرح الحديث :
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom je prilikom sjedio sa grupom ashaba, gdje su bili Ebu Bekr i Omer, pa je otišao i zadržao se. Oni su se pobojali da mu se šta nije dogodilo, da ga nije ko napao, jer su ga neki licemjeri tražili, kao i drugi neprijatelji vjere. Ashabi su krenuli, strahujući za njega, a prvi je ustao Ebu Hurejra. Došao je do nekog vrta koji je bio u vlasništvu plemena Nedžar, te ga obilazio tražeći ulaz, ali ga nije našao. Međutim, našao je neki mali otvor u zidu kroz koji je tekla voda, te se stisnuo, da bi mogao proći. Kada je ušao, našao je Poslanika, salllallahu alejhi ve sellem, koji je kazao: “Je li to Ebu Hurejra?” Tada mu je dao svoje papuče kao dokaz i znak da to što će im reći dolazi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a potom mu rekao: “Idi i koga kod sretneš da iskreno iz srca svjedoči da nema istinskog božanstva mimo Allaha, obraduj ga džennetom.” Naime, onaj ko izgovori ove riječi, vjerujući srcem u njih, mora neminovno provoditi Allahove naredbe i kloniti se zabrana, jer te riječi znače: “Niko se istinski ne obožava mimo Allaha”, pa ako je to značenje izgovorenih riječi, onda mora samo Njega obožavati i ne smije Mu nikoga ravnim smatrati. Međutim, onaj ko ih samo jezikom izgovori, ali srcem nije uvjeren, neće mu biti od koristi.