المبين
كلمة (المُبِين) في اللغة اسمُ فاعل من الفعل (أبان)، ومعناه:...
Ebu Hurejra, r. a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Uzvišeni Allah kaže: 'Kada Moj rob htjedne da učini neko loše djelo, ne zapisujte ga dok to ne uradi, a ako ga uradi pišite ga samo kao jedno loše djelo. Međutim, ako ga ostavi i ne uradi radi Mene, onda mu to pišite kao dobro djelo. A ako htjedne da učini dobro djelo i ne uradi ga, upišite mu to kao jedno dobro djelo. A ako ga uradi upišite mu deseterostruko i do sedam stotina puta više.'"
Ovo je obraćanje Uzvišenog Allaha melekima koji su određeni za čuvanje i upis djela ljudi, a upućuje na dobrotu Uzvišenog Allaha prema čovjeku i na opraštanje. Riječi: "Kada Moj rob htjedne da učini neko loše djelo, ne zapisujte ga dok to ne uradi..." Naime, djela mogu biti srčana i praktična, a ovo je vidljivo značenje jer drugi tekstovi ukazuju na to da se srčana djela uzimaju u obzir i obračunavaju. Uzvišeni kaže: "A ko u njemu (Mesdžidul-haramu) zaželi ateizam zulumom - dat ćemo da on kuša od kazne bolne." U vjerodostojnoj predaji navodi se: "Ako se sukobe dvojica vjernika sa sabljama, ubica i ubijeni će u vatru džehennemsku." Rekoše: "Za ubicu nam je jasno, ali zašto ubijeni?" Poslanik reče: "I on je nastojao da ubije svoga brata." Svi ovi tekstovi mogu da specificiraju općenitost teksta: "Kada Moj rob htjedne da učini neko loše djelo, ne zapisujte ga dok to ne uradi." A to se ne suprotstavlja riječima: "...ne pišite mu ga...", jer htijenje srca i planiranje jest djelo. Riječi: "...a ako ga uradi, pišite ga samo kao jedno loše djelo", tj. jedno loše djelo, kao što kaže Uzvišeni Allah: "Ko uradi dobro djelo, bit će deseterostruko nagrađen, a ko uradi hrđavo djelo, bit će samo prema zasluzi kažnjen, i neće im se učiniti nepravda"; "Ko učini zlo, bit će prema njemu kažnjen, a ko učini dobro – bio muškarac ili žena, a vjernik je – u džennet će; u njemu će imati u obilju svega, bez računa." "Međutim, ako ga ostavi i ne uradi radi Mene, onda mu to pišite kao dobro djelo..." Ovdje se uvjetuje da ostavljanje lošeg djela bude radi Uzvišenog Allaha, tj. iz straha od Njega i iz stida prema Njemu. Međutim, ako ga ostavi zbog toga što ga nije mogao izvršiti, ili zbog bojazni od ljudi, ili zbog nekog drugog razloga, onda se ne piše kao dobro djelo, nego je moguće da se piše kao loše djelo. Riječi: "A ako htjedne da učini dobro djelo i ne uradi ga, upišite mu to kao jedno dobro djelo...", ovo ukazuje na Božije dobro koje daje Svojim robovima. Neka Mu je zahvala i hvala na blagodatima! Ima li veće plemenitosti od ovoga da onom ko samo htjedne da uradi dobro djelo, Allah to upiše kao dobro djelo, a praktično učinjeno djelo računa kao deset dobrih djela, pa sve do sedam stotina dobrih djela. U ovom hadisu Vjerovjesnik, s.a.v.s., ove riječi pripisuje Uzvišenom Allahu, pa kaže: "Uzvišeni Allah kaže..." Ovaj govor nije Kur'an, i nije stvoren, jer Allahov govor nije Njegovo stvorenje.