الحفي
كلمةُ (الحَفِيِّ) في اللغة هي صفةٌ من الحفاوة، وهي الاهتمامُ...
Ebu Se'id, radijallahu 'anhu, je rekao: "Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, kako kaže: 'Neka dvije osobe ne izlaze skupa radi obavljanja velike nužde i neka ne razgovaraju otkrivenih stidnih mjesta, jer to Allah Uzvišeni zaista mrzi.'"
Značenje hadisa: "Neka dvije osobe ne izlaze skupa radi obavljanja velike nužde", odnosno neka zajedno ne idu obavljati nuždu na istom mjestu." Njegove riječi "dvije osobe" obuhvataju i muškarce i žene i ovo je opći propis koji obuhvata svaku osobu koja obavlja nuždu tako da ga druga osoba može vidjeti otkrivenog stignog mjesta. Zatim je rekao: "I neka ne razgovaraju otkrivenih stidnih mjesta", odnosno neka u takvom stanju, otkrivenih stidnih mjesta i u toku obavljanja nužde ne razgovaraju jedan sa drugim, osim u slučaju prijeke potrebe. A u predaji koju je zabilježio imam Ibn Madže stoji: "Neka ne razgovaraju dvojica ljudi u toku obavljanja nužde, gledajući jedan drugom u stidna mjesta." A u predaji kod Ibn Hibana je zabilježeno: "Neka dvojica ljudi ne obavljanju zajedno nuždu i neka ne pričaju." "Jer to Allah Uzvišeni, zaista, mrzi", odnosno taj njihov postupak Allah najviše mrzi. Iz ovoga možemo zaključiti da ono što Allah Uzvišeni mrzi jesu dvije stvari: njihovo zajedničko obavljanje nuže otkrivenih stidnih mjesta i njihovo međusobno razgovaranje u takvom stanju i u toku obavljanja nužde. Svaki musliman je obavezan da kada se nađe u situaciji da mora obaviti nuždu istovremeno kad i njegov prijatelj, tom prilikom jedan od drugog sakriju svoja stidna mjesta i da međusobno ne razgovaraju, osim u slučaju prijeke potrebe, kao da mu se nešto dogodi pa mora pozvati svoga prijatelja u pomoć, ili da upozori svoga prijatelja na neku opasnost i slično tome. U tom slučaju ne samo da je dozvoljeno, već je i obaveza to uraditi.