الشاكر
كلمة (شاكر) في اللغة اسم فاعل من الشُّكر، وهو الثناء، ويأتي...
Vjerska pitanja koja su jasna i, bez imalo sumnje, ispravna, a koja se ne mijenjaju s promjenom vremena ili mjesta.
Islamski vjerozakon je potpun i savršen, odgovara svakom vremenu i mjestu. U tom vjerskom zakonu postoje konstante koje se ne mijenjaju, za razliku od nekih promjenljivih pitanja. Prva vrsta jesu vjerske konstante. To je većina šerijata i njegovi opći prinicipi. Ovdje se misli na stvari koje su potvrđene jasnim dokazom iz Kur'ana i vjerodostojnog sunneta, te jednoglasnim stavom učenjaka. Ovakva pitanja ne mogu se mijenjati shodno promjeni vremena i mjesta, i takva će ostati sve do Sudnjeg dana. Takva pitanja nisu podložna "idžtihadu", diskusijama i promjenama. Ona su precizirana kategoričkim tekstovima Objave i nazivaju se nepromjenljivim konstantama i jasnim uvjerenjima. Ove vjerske konstante dijele se na tri osnovne vrste: 1. konstante vezane za temelje vjere, kao npr. Tevhīdu-l-ulūhijje-potvrđivanje jedinosti u Božanstvenosti, Tevhīdu-r-rubūbijje-potvrđivanje jedinosti u gospodarstvu, Tevhidu-l-esmai ve-s-sifat-potvrđivanje Božijih imena i atributa, temelji imana, kao što su vjerovanje u Allaha, meleke, poslanike, itd., zatim poštivanje ashaba i njihovih vrlina, pokornost pretpostavljenim i sl. 2. konstante vezane za šerijat, bilo da je riječ o obredima, međusobnim ophođenjima ili kaznenom pravu. One su u stalne jer su i njihovi izvori, Kur'an i sunnet, te koncenzus, stalni, bez obzira radilo se o ograncima ili pravilima. Primjer ogranaka su: pet dnevnih namaza, post, hadž, pitanja vezana za nasljedno pravo, šerijatske kazne, zabrana kamate, alkohola, potvore i sl., a primjer pravila jeste pravilo preventivnog sankcioniranja i sl; 3. konstante vezane za izvor, tj. osnovni izvor Allahove vjere su Kur'an i sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Njima se pridodaje konsenzus islamskih učenjaka. U svakom mjestu i vremenu, u svakom pitanju, malom ili krupnom, mogu se otvoriti izvori, Kur'an i sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i u njima naći odgovor. Druga vrsta jesu promjenljiva pitanja, a to su ona pitanja za koja ne postoji jasan i vjerodostojan vjerski tekst. Ovakva pitanja se mijenjaju shodno promjeni "idžtihada" i vremenskim, odnosno prostornim okolnostima. Ovdje se misli na promjenu običaja, tradicije i koristi. Promjena propisa zavisi i oslanja se na običaje i koristi (intencije). Primjer tome jest mogućnost i sposobnost za obavljanje hadža. U prošlosti je bila dovoljna hrana i jahalica, dok se to u današnjem vremenu razlikuje. Zatim, primjer tome je izdržavanje supruge, odnosno količina koja je potrebna za to, zaključavanje džamija u našem vremenu i okolnostima kada postoji strah od uništavanja i krađe i sl.
"Sevabit", množina riječi "sabit": stalno, ustrajno. Osnova riječi "es-subut" je: stalno postojanje nečega. Kaže se: sebete-š-šej'u, jesbutu, sebaten, subuten: postalo je trajno. "Sevabit": stalne, nepromjenljive i istinite stvari.