العالم
كلمة (عالم) في اللغة اسم فاعل من الفعل (عَلِمَ يَعلَمُ) والعلم...
Vjerska pitanja koja su jasna i, bez imalo sumnje, ispravna, a koja se ne mijenjaju s promjenom vremena ili mjesta.
Islamski vjerozakon je potpun i savršen, odgovara svakom vremenu i mjestu. U tom vjerskom zakonu postoje konstante koje se ne mijenjaju, za razliku od nekih promjenljivih pitanja. Prva vrsta jesu vjerske konstante. To je većina šerijata i njegovi opći prinicipi. Ovdje se misli na stvari koje su potvrđene jasnim dokazom iz Kur'ana i vjerodostojnog sunneta, te jednoglasnim stavom učenjaka. Ovakva pitanja ne mogu se mijenjati shodno promjeni vremena i mjesta, i takva će ostati sve do Sudnjeg dana. Takva pitanja nisu podložna "idžtihadu", diskusijama i promjenama. Ona su precizirana kategoričkim tekstovima Objave i nazivaju se nepromjenljivim konstantama i jasnim uvjerenjima. Ove vjerske konstante dijele se na tri osnovne vrste: 1. konstante vezane za temelje vjere, kao npr. Tevhīdu-l-ulūhijje-potvrđivanje jedinosti u Božanstvenosti, Tevhīdu-r-rubūbijje-potvrđivanje jedinosti u gospodarstvu, Tevhidu-l-esmai ve-s-sifat-potvrđivanje Božijih imena i atributa, temelji imana, kao što su vjerovanje u Allaha, meleke, poslanike, itd., zatim poštivanje ashaba i njihovih vrlina, pokornost pretpostavljenim i sl. 2. konstante vezane za šerijat, bilo da je riječ o obredima, međusobnim ophođenjima ili kaznenom pravu. One su u stalne jer su i njihovi izvori, Kur'an i sunnet, te koncenzus, stalni, bez obzira radilo se o ograncima ili pravilima. Primjer ogranaka su: pet dnevnih namaza, post, hadž, pitanja vezana za nasljedno pravo, šerijatske kazne, zabrana kamate, alkohola, potvore i sl., a primjer pravila jeste pravilo preventivnog sankcioniranja i sl; 3. konstante vezane za izvor, tj. osnovni izvor Allahove vjere su Kur'an i sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Njima se pridodaje konsenzus islamskih učenjaka. U svakom mjestu i vremenu, u svakom pitanju, malom ili krupnom, mogu se otvoriti izvori, Kur'an i sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i u njima naći odgovor. Druga vrsta jesu promjenljiva pitanja, a to su ona pitanja za koja ne postoji jasan i vjerodostojan vjerski tekst. Ovakva pitanja se mijenjaju shodno promjeni "idžtihada" i vremenskim, odnosno prostornim okolnostima. Ovdje se misli na promjenu običaja, tradicije i koristi. Promjena propisa zavisi i oslanja se na običaje i koristi (intencije). Primjer tome jest mogućnost i sposobnost za obavljanje hadža. U prošlosti je bila dovoljna hrana i jahalica, dok se to u današnjem vremenu razlikuje. Zatim, primjer tome je izdržavanje supruge, odnosno količina koja je potrebna za to, zaključavanje džamija u našem vremenu i okolnostima kada postoji strah od uništavanja i krađe i sl.
"Sevabit", množina riječi "sabit": stalno, ustrajno. Osnova riječi "es-subut" je: stalno postojanje nečega. Kaže se: sebete-š-šej'u, jesbutu, sebaten, subuten: postalo je trajno. "Sevabit": stalne, nepromjenljive i istinite stvari.
رمضانُ شهرُ الانتصاراتِ الإسلاميةِ العظيمةِ، والفتوحاتِ الخالدةِ في قديمِ التاريخِ وحديثِهِ.
ومنْ أعظمِ تلكَ الفتوحاتِ: فتحُ مكةَ، وكان في العشرينَ من شهرِ رمضانَ في العامِ الثامنِ منَ الهجرةِ المُشَرّفةِ.
فِي هذهِ الغزوةِ دخلَ رسولُ اللهِ صلّى اللهُ عليهِ وسلمَ مكةَ في جيشٍ قِوامُه عشرةُ آلافِ مقاتلٍ، على إثْرِ نقضِ قريشٍ للعهدِ الذي أُبرمَ بينها وبينَهُ في صُلحِ الحُدَيْبِيَةِ، وبعدَ دخولِهِ مكةَ أخذَ صلىَ اللهُ عليهِ وسلمَ يطوفُ بالكعبةِ المُشرفةِ، ويَطعنُ الأصنامَ التي كانتْ حولَها بقَوسٍ في يدِهِ، وهوَ يُرددُ: «جَاءَ الْحَقُّ وَزَهَقَ الْبَاطِلُ إِنَّ الْبَاطِلَ كَانَ زَهُوقًا» (81)الإسراء، وأمرَ بتلكَ الأصنامِ فكُسِرَتْ، ولما رأى الرسولُ صناديدَ قريشٍ وقدْ طأطأوا رؤوسَهمْ ذُلاً وانكساراً سألهُم " ما تظنونَ أني فاعلٌ بكُم؟" قالوا: "خيراً، أخٌ كريمٌ وابنُ أخٍ كريمٍ"، فأعلنَ جوهرَ الرسالةِ المحمديةِ، رسالةِ الرأفةِ والرحمةِ، والعفوِ عندَ المَقدُرَةِ، بقولِه:" اليومَ أقولُ لكمْ ما قالَ أخِي يوسفُ من قبلُ: "لا تثريبَ عليكمْ اليومَ يغفرُ اللهُ لكمْ، وهو أرحمُ الراحمينْ، اذهبوا فأنتمُ الطُلَقَاءُ".