الحكيم
اسمُ (الحكيم) اسمٌ جليل من أسماء الله الحسنى، وكلمةُ (الحكيم) في...
To je prelaženje granice u pohvali nekoga, popraćeno laganjem.
Pretjerana pohvala je vid preuveličavanja u pohvali neke osobe, tako da se koriste imena i opisi koji nemaju utemeljenje u šerijatu. Nekada pretjerana pohvala vodi ka neistini, a kao primjer možemo navesti pohvalu koju su kršćani upućivali Isau, pohvalivši ga onim što nije pri njemu, pa su kazali: “On je jedan od trojice, sin Allahov” i sl. Do pretjeranog hvaljenja dovodi veličanje ili pretjerana ljubav prema nekom. Pretjerano hvaljenje može se spriječiti na dva načina. Prvi način jeste da se svakom čovjeku daju prava i status koji mu je Gospodar dao, te da se niko ne stavlja na položaj koji mu ne pripada i da se nikom ne pripišu Božija svojstva, niti sudjelovanje u upravljanju svemirom i svime što postoji. Drugi način jeste da se svakome pokloni ispravna ljubav, a to se može ostvariti pomoću slijeđenja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, njegovih ashaba i tabiina, koračanja njihovim putem, bez bilo kakvog dodavanja i bez oduzimanja. Riječi: “bez bilo kakvog dodavanja”, odnose se na uvođenje u vjeru ibadeta za koji ne postoji uporište u šerijatskim dokazima, kao naprimjer da obveznik utemeljenim smatra neki namaz koji ne postoji ili da obilježava praznik koji šerijatom nije ustanovljen. A riječi: “bez oduzimanja”, znače da se obveznik nemarno odnosi i namjerno izostavlja vjerske obaveze ili sunnete, a u mogućnosti je da ih izvrši, kao naprimjer izostavljanje skupnog namaza – namaza u džematu, nepokoravanje pretpostavljenima, izostavljanje namaskih sunneta i tako dalje.
El-itra znači pretjerivanje i prelaženje granice u pohvali nekoga. Kaže se: “atra fulanun fulanen, jutrihi, itraen”, što znači: “pretjerano je hvalio tog i tog”. Osnova je od riječi et-taraveh, što znači mehkoća i novost (obnavljanje). Pretjerivanje u pohvali nazvano je itraun jer onaj ko hvali stalno iznova spominje vrline hvaljenog.