المعنى الاصطلاحي :

Napuštanje griješenja, kajanje zbog njihovog činjenja i čvrsta odluka da se nikada više ne učine, te popravljanje onoga što se može popraviti i vratiti.

الشرح المختصر :

Pokajanje je jedno od najvećih dobrih djela, te vrlina vjerovjesnika i poslanika. Ono predstavlja sustezanje od onoga što Allah ne voli i vraćanje onome što Mu je drago, kako u formalnom, tako i u suštinskom smislu. Tevba se dijeli na više podjela, a neke su: Prva: S obzirom na formu i suštinu: 1. tevba vezana za unutrašnjost, i ona se odnosi na stanje između roba i Allaha. Allah prima pokajanje ako se ispune određeni uslovi. 2. Tevba vezana za vanjštinu, u smislu da se za nju vežu neki propisi poput starateljstva, prihvatanja svjedočenja, ukidanje kazni i nekih presuda i sl., kao što je slučaj sa pokajanjem sihirbaza i otpadnika; Druga: S obzirom na šerijatski status tevbe: 1. obavezna tevba, tj. pokajanje zbog izostavljanja obaveze ili činjenja zabrane, 2. pohvalna tevba, tj. pokajanje zbog ostavljanja pohvalnih djela i zbog činjenja pokuđenih. Uslovi primanja tevbe: da bude iskrena u ime Allaha, bez bilo kakvog dunjalučkog interesa, želje za pohvalom ljudi, da se ostavi grijeh, kaje za njega i čvrsto odluči da se njemu više ne vraća, da bude prije izlaska Sunca sa zapada, i prije smrtnog časa kada duša izlazi, te da se vrati tuđe pravo, ako je grijeh vezan za ljude.

التعريف اللغوي المختصر :

Povratak (ostavljanje) od grijeha i vraćanje. Kaže se: tabellahu alejhi, jetubu, tevben, tevbeten, metaben: Ostavio je grijeh i pokorio se. Osnova je: povratak (er-rudžu'u) i vraćanje (el-'avdeh).