القابض
كلمة (القابض) في اللغة اسم فاعل من القَبْض، وهو أخذ الشيء، وهو ضد...
Prakticiranje propisanog, bez dodavanja ili oduzimanja.
Umjerenost je da musliman teži ravnoteži i da se udalji od pretjerivanja, kako u riječima, tako i u djelima, te da njegove namjere i cilj budu sačuvani od popuštanja ili pretjerivanja. Islam je vjera sredine i ravnoteže, vjera u kojoj nema ni pretjerivanja, ni zanemarivanja. Zbog toga se od muslimana traži da u svim svojim poslovima, bilo da su vezani za ovaj ili onaj svijet, čini ono što je dozvoljeno, bez dodavanja ili oduzimanja. Dodavanje na ono što se čovjeku naređuje predstavlja pretjerivanje, a oduzimanje predstavlja zanemarivanje tog propisa. I jedno i drugo smatra se devijacijom i skretanjem s pravoga puta. Darežljivost je, naprimjer, sredina između škrtosti i rasipništva, hrabrost je sredina između kukavičluka i nepromišljenog postupanja, itd. Umjerenost se odnosi na ravnotežu u riječima, djelima i uvjerenjima. Sljedbenici glavnog toka islama (ehlis-sunnet) su sredina između zalutalih frakcija koje se pripisuju islamu, kao što je islam sredina između ostalih vjera. Oni su, dakle, u svakom poglavlju vjerovanja, sredina između sekti koje su pretjerale ili neki propis vjere zanemarile. Oni su sredina u vjerovanju, između murdžija i džehmijja, sredina u pitanju obećanih nagrada i prijetnji, između haridžija i murdžija, sredina u pitanju Allahove odredbe (kadera), između indeterminista (kaderija) i determinista (džebrija), itd.
Ustrajnost, stabilnost. Kaže se: sare sejren mutevessitan: išao je ustrajnim putem. Osnova je ravnoteža. Može značiti i biranje najbolje stvari.