El-hilm – staloženost, blagost (الحِلْم)

El-hilm – staloženost, blagost (الحِلْم)


العقيدة التربية والسلوك الثقافة والدعوة

المعنى الاصطلاحي :


To je mudro i smireno ponašanje prilikom dešavanja nečega što nije po volji i nečinjenje onoga što čovjeku ne priliči.

الشرح المختصر :


Blagost ili staloženost jedna je od naboljih vrlina i najveličanstvenijih osobina, jer se njome upotpunjuje i usavršava duša. Blagost se dijeli na dvije vrste: 1. blagost stvorenja, i to je samokontrola prilikom srdžbe i nedaća kojima nismo zadovoljni. Postoji trpeljivost i staloženost koji su prirodni dio karaktera, a mogu biti osobine koje se stječu iskustvom; također postoji i hilm koji je spoj jednog i drugog; 2. blagost Stvoritelja, koja predstavlja Njegovo lično svojstvo, potvrđeno Kur’anom i sunnetom, a označava praštanje i prelaženje preko loših postupaka, te odgađanje kazne, kako bi se pokajali, i pored mogućnosti da ih kazni. Ovo svojstvo zasnovano je na mudrost, znanju i strpljenju.

التعريف اللغوي المختصر :


El-hilm znači: staloženost i strpljivost. Kaže se: “halume, jahlumu, hilmen, halim”, što znači: “bio je staložen, strpljiv i nije požurivao”. Hilm može značiti i: smirenost, samokontrola, razum, znanje. Suprotno ovome jeste brzopletost, neznanje, bezumnost.