فضائل الأعمال الصالحة
Ebu Safvan, Abdullah ibn Busr el-Eslemi, radijallahu 'anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: „Najbolji čovjek je onaj koji dugo živi i stalno dobra djela radi.“ (Bilježi ga Tirmizi i kaže da je hasen)  
عن عبد الله بن بُسْرٍ الأسلمي -رضي الله عنه- مرفوعاً: «خير الناس من طَال عُمُرُه، وحَسُنَ عَمَلُهُ».

شرح الحديث :


Značenje hadisa: Što čovjek više živi u pokornosti sve je bliži Allahu, jer svako djelo koje uradi sve ga više približava Allahu i zato su najbolji oni koji dugo žive i dobra djela čine. Dug život bez dobrih djela nije blagodat za čovjeka, nego zlo, kao što se navodi u drugom hadisu da je najbolji onaj ko dugo živi i čini dobra djela, a da je najgori onaj ko dugo živi a čini loša djela. Hadis bilježe Ebu Davud i Tirmizi, a ispravnim ga ocjenjuje Albani u Sahihu-t-Tirmizi, 5/330., br. 2330. Allah Uzvišeni kaže: "Neka nikako ne misle nevjernici da je dobro za njih to što im dajemo dug život. Mi im ga dajemo samo zato da što više ogreznu u grijehu; njih čeka sramna patnja." (Ali Imran, 178) Allah Uzvišeni nevjernicima daje dug život, opskrbu, zdravlje, potomstvo, žene, ali to je samo zlo za njih, jer će time samo povećati svoje grijehe. Et-Tibi veli: "Vrijeme je poput glavnice imetka koju posjeduje trgovac i zato treba da ga iskoristi kako bi nešto zaradio. Što je glavnica imetka veća i zarada je veća. Onaj ko nastavi da ga koristi, uspjet će, ako izgubi glavnicu, neće ništa zaraditi i doživjet će gubitak."  

ترجمة نص هذا الحديث متوفرة باللغات التالية