Od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, prenosi se da je rekao: "Halid b. Velid i ja ušli smo sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, u kuću Mejmune, pa je donesen pečen bodljorepi gušter (dabb). Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pružio je ruku prema gušteru, a neka od prisutnih žena reče: 'Recite Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, šta ste mu pripremile.' Poslanik je tada podigao ruku s guštera. Upitao sam: 'Da li ga je zabranjeno jesti, o Allahov Poslaniče?' On reče: 'Ne, ali ga nije bilo u zemlji moga naroda, pa mi se gadi.'" Halid veli: "Privukao sam ga i pojeo, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je gledao."
شرح الحديث :
Ummu Hafid b. el-Haris, čije pravo ime je Huzejla b. el-Haris, došla je svojoj sestri Mejmuni i donijela nekoliko poklona, od kojih je bio i bodljorepi gušter (dabb). Također su na tom ručku bila pristuna i djeca Mejmuninih sestara, od koji je i Halid b. Velid, tako da je Mejmuna njegova tetka. Ona je također tetka Abdullaha b. Abbasa i el-Fadla b. Abbasa. Kada je postavljen ručak, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pruži ruku prema mesu želeći da ga jede, pa su neke od prisutnih žena rekle: "Obavijestite Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, šta se nalazi na sofri." Kad su mu rekli da je to bodljorepi gušter (dabb), on podiže ruku i ne htjede jesti. Potom ga Halid upita: "Da li ga je zabranjeno jesti, o Allahov Posalniče?" On je odgovorio: "Ne, ali ga nije bilo u zemlji mog naroda, pa mi se gadi", odnosno ne mogu da ga jedem jer nisam na to navikao. Halid je jeo meso tog guštera.