البحث

عبارات مقترحة:

البارئ

(البارئ): اسمٌ من أسماء الله الحسنى، يدل على صفة (البَرْءِ)، وهو...

الكبير

كلمة (كبير) في اللغة صفة مشبهة باسم الفاعل، وهي من الكِبَر الذي...

المليك

كلمة (المَليك) في اللغة صيغة مبالغة على وزن (فَعيل) بمعنى (فاعل)...

El-hilm – staloženost, blagost (الحِلْم)


العقيدة التربية والسلوك الثقافة والدعوة

المعنى الاصطلاحي :


To je mudro i smireno ponašanje prilikom dešavanja nečega što nije po volji i nečinjenje onoga što čovjeku ne priliči.

الشرح المختصر :


Blagost ili staloženost jedna je od naboljih vrlina i najveličanstvenijih osobina, jer se njome upotpunjuje i usavršava duša. Blagost se dijeli na dvije vrste: 1. blagost stvorenja, i to je samokontrola prilikom srdžbe i nedaća kojima nismo zadovoljni. Postoji trpeljivost i staloženost koji su prirodni dio karaktera, a mogu biti osobine koje se stječu iskustvom; također postoji i hilm koji je spoj jednog i drugog; 2. blagost Stvoritelja, koja predstavlja Njegovo lično svojstvo, potvrđeno Kur’anom i sunnetom, a označava praštanje i prelaženje preko loših postupaka, te odgađanje kazne, kako bi se pokajali, i pored mogućnosti da ih kazni. Ovo svojstvo zasnovano je na mudrost, znanju i strpljenju.

التعريف اللغوي المختصر :


El-hilm znači: staloženost i strpljivost. Kaže se: “halume, jahlumu, hilmen, halim”, što znači: “bio je staložen, strpljiv i nije požurivao”. Hilm može značiti i: smirenost, samokontrola, razum, znanje. Suprotno ovome jeste brzopletost, neznanje, bezumnost.