البحث

عبارات مقترحة:

القيوم

كلمةُ (القَيُّوم) في اللغة صيغةُ مبالغة من القِيام، على وزنِ...

الظاهر

هو اسمُ فاعل من (الظهور)، وهو اسمٌ ذاتي من أسماء الربِّ تبارك...

الطيب

كلمة الطيب في اللغة صيغة مبالغة من الطيب الذي هو عكس الخبث، واسم...

Nijem (الأَبْكَمُ)


الفقه أصول الفقه

المعنى الاصطلاحي :


Onaj ko ne može pričati razumljivim govorom, bez obzira da li mu to bilo urođeno ili stečeno.

الشرح المختصر :


Čovjek koji ne govori i koji je izgubio mogućnost da jezikom nešto pojasni, bez obzira da li je takav rođen ili mu se nešto desilo što je utjecalo na tu pojavu, poput bolesti ili nesreće. Nijema osoba (el-ebkem) naziva se i "el-mu'aku savtijen" tj. osoba sa invaliditetom u govoru.

التعريف اللغوي المختصر :


Osoba koja ne priča. Kaže se da je to osoba koja je takva rođena ili osoba koja ne priča, ne čuje i ne vidi. Osnova ove riječi jeste nemogućnost da se priča. Kaže se: bekeme 'anil-l-kelami, bekemen, bekameten: sudržao se od govora.