الأعلى
كلمة (الأعلى) اسمُ تفضيل من العُلُوِّ، وهو الارتفاع، وهو اسمٌ من...
Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Svakog dana čovjek je dužan podijeliti sadaku za svaki zglob svoga tijela: da pravedno presudiš između dvojice je sadaka, pomoći čovjeku da uzjaše jahalicu, odnosno pomoći mu da na nju natovari teret je sadaka, lijepa riječ je sadaka, svaki korak prema džamiji ubraja se u sadaku, i uklanjanje s puta onoga što smeta prolaznicima jest sadaka."
Kad svane, čovjek je dužan podijeliti sadaku za svaki zglob u svom tijelu, a zglobova ima tri stotine i šezdeset. U ovom su hadisu spomenuta djela kojima se postiže nagrada sadake, a među njima su djela koja se čine jezikom i djela koja se čine udovima, zatim, djela od kojih ima korist samo onaj ko ih radi (čija je korist ograničena na izvršioca), kao i djela od kojih i drugi ljudi imaju koristi (čija je korist općenita). Ono što je spomenuto u ovom hadisu navedeno je kao primjer, što ne znači da samo djela koja su nabrojana imaju vrijednost sadake. Pravedno presuđivanje između dvojice koji se spore oko nečeg, kao i izmirenje dvojice zavađenih jest djelo koje se čini jezikom i čija je korist općenita, a pomaganje čovjeku da uzjaše jahalicu ili da natovari na nju svoje stvar je djelo koje se čini udovima, a čija je korist općenita. Pod izrazom "lijepa riječ" podrazumijeva se sve što ima to značenje kao što su, naprimjer, zikr, dova, čitanje, stjecanje znanja, naređivanje na dobro i odvraćanje od zla. Sve su to djela koja se čine jezikom, a njihova korist nekada može biti ograničena, a nekada općenita. Svaki korak koji musliman napravi na putu prema džamiji je sadaka, i to je djelo koje se čini udovima čija je korist ograničena na izvršioca. Uklanjanje s puta onoga to smeta prolaznicima, bez obzira na to radilo se o trnju, kamenu, staklu ili bilo čemu drugom, je djelo koje se čini udovima i čija je korist općenita.