الغفار
كلمة (غفّار) في اللغة صيغة مبالغة من الفعل (غَفَرَ يغْفِرُ)،...
Prenosi se od Džabira b. Abdullaha, r.a., da je rekao: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, presudio je da poklonjena stvar na doživotno korištenje (umra) pripadne onome kome je poklonjena." U drugoj verziji ove predaje stoji: "Kome bude nešto poklonjeno na doživotno korištenje, njemu i njegovim potomcima, to pripada onome kome se da i ne vraća se davaocu, jer on je dao poklon u kojem postoji nasljeđivanje." Džabir je kazao: "Poklanjanje na doživotno korištenje koje je dozvolio Allahov Poslanik, s.a.v.s., jest da se izjavi: 'To je tebi i tvojim nasljednicima.' Međutim, ako kaže: 'To je tebi dok si živ', to znači da se vraća vlasniku." U Muslimovoj verziji stoji: "Zadržite svoje imetke i nemojte ih upropaštavati. A onaj ko pokloni na životno korištenje, to pripada onome kome se pokloni, živom i mrtvom, i njegovim nasljednicima."
شرح الحديث :
"El-umra" i "er-rukba" jesu dvije vrste poklona koje su prakticirali predislamski Arapi. Neko bi poklonio kuću drugom čovjeku i izjavio: "Poklanjam ti je za tvoga ili svoga života." U tom slučaju su pazili kada će daroprimalac umrijeti da se njima vrati darovana stvar. Zakonodavac je potvrdio davanje dara, ali je dokinuo uobičajeni uvjet, a to je da se poklon vrati, jer je onaj ko traži povrat dara okarakterisan kao pas koji se povrati i poliže. Zbog toga je Vjerovjesnik, s.a.v.s., presudio doživotnim korištenjem (el-umra) onome kome je dat poklon i njegovim nasljednicima iza njega, upozoravajući da čuvaju svoje imetke (pogrešnim) mišljenjem da takav vid poklona nije obavezan i da je moguće da ga vrati, pa im je kazao: "Zadržite svoje imetke i nemojte ih upropaštavati. A onaj ko pokloni životno pravo, to pripada onom kome se pokloni, živom i mrtvom, i njegovim nasljednicima."