الأعلى
كلمة (الأعلى) اسمُ تفضيل من العُلُوِّ، وهو الارتفاع، وهو اسمٌ من...
Slijeđenje nevjernika u njihovim riječima, djelima, uvjerenjima i svemu što je specifično za njih.
Oponašanje nevjernika podrazumijeva da čovjek slijedi nešto što je specifično za njih (po čemu se prepoznaju), bilo da se radi o riječima, djelima ili uvjerenjima, u smislu da onaj ko vidi njegovu formu, pomisli da je od nevjernika. Oponašanje nevjernika u koliziji je sa temeljom ljubavi i mržnje u islamu, jer oponašanje u formalnom smislu vodi ka tome da se oponaša i u suštinskom, te iz takvog oponašanja proizlazi usklađenost i suosjećajnost sa njima, pa makar čovjek od njih bio udaljen vremenski i prostorno. Sve što je oponašanje nevjernika veće, sve je usklađenost ponašanja i osobina sa njima potpunija. Postoji dvije vrste oponašanja nevjernika: 1. oponašanje u vjerskim pitanjima, tj. prakticiranje nečega što je specifično za njihovu vjeru, a što nije propisano u našem vjerozakonu, kao npr. obilježavanje rođendana; 2. oponašanje u ovosvjetskim pitanjima, što je dozvoljeno ako se ispune određeni uslovi, i to: 1. da takvo djelo nije njihov simbol i običaj po kojem se izdvajaju i prepoznaju; 2. da nije povezano za njihovim vjerozakonom; 3. da u našem vjerozakonu ne postoji posebno pojašnjenje vezano za to djelo. Ukoliko naš vjerozakon traži da se takvo djelo prakticira ili ostavi, onda ćemo slijediti ono što nam naš vjerozakon preporučuje; 4. da oponašanje i usklađenost sa njima u tom djelu bude shodno potrebi i da se ne ide dalje toga.