الوكيل
كلمة (الوكيل) في اللغة صفة مشبهة على وزن (فعيل) بمعنى (مفعول) أي:...
Allahova knjiga koju je objavio Isau, alejhis-selam, u kojoj su se nalazili uputa i savjeti, i koja je potvrđivala istinitost Tevrata.
Indžil (Evanđelje) je knjiga koju je Allah objavio Isau, alejhis-selam, kao upotpunjenje Tevratu i potvrdu njega. Ona je bila u skladu sa Tevratom u većini vjerozakona, upućivala je na Pravi put i pojašnjavala šta je istina, a šta zabluda, pozivala je u obožavanje jedino Allaha. Nakon što je Isa, alejhis-selam, uzdignut na nebo, desilo se iskrivljenje Indžila, neke stvari su u njega dodane, a neke oduzete. Kod kršćana su relevenatna četiri evanđelja: po Ivanu, po Marku, po Mateju i po Luki. Kada je u pitanju sadržaj ovih Evanđelja, on se može podjeliti na pet dijelova: 1. kazivanja, koja čine većinu sadržaja, gdje se govori o Isau, alejhis-selam, njegovom rođenju, misiji, "smrti na krstu", ustanku iz kabura i uzdignuću na nebo, onako kako kršćani to tvrde; 2. vjerovanje, gdje je glavna tema vezana za božanstvo Isusa i tvrdnju da je on Božiji sin. Spominju se temelji kršćanskog iskrivljenog vjerovanja, a među svim evanđeljima, o tome najviše govori Evanđelje po Ivanu; 3. vjerozakon; iz Indžila razumijemo da on potvrđuje Musaov, alejhis-selam, vjerozakon, osim u slučajevima kada se prenosi neka promjena od Isaa, alejhis-selam ili dokidanje nekog propisa, poput propisa vezanih za razvod, odmazdu, rane, kamenovanje bludnice; 4. bonton, iz čega se razumije pretjerivanje u tome da se dostigne idealnost, praštanje, uzvraćanje dobrim na loše, ali su i pored ovog postojali određeni tekstovi koji su pozivali u borbu, ali je strana idealizma i tolerancije prevladala; 5. brak i formiranje porododice; Indžil nije pridao veliku pažnju braku, ali se razumije da je osoba koja nije u braku bliža Allahu od one koja je u braku. Ovaj Indžil koji je u rukama kršćana nije pisao niti ga citirao Isa, alejhis-selam, niti mu je on kao takav objavljen, nego je napisan poslije njega. Također, u njemu se nalaze mnogobrojne kontradiktornosti, koje ukazuju na to da Bog ima manjkavosti, kao i to da se vjerovjesnicima pripisuju mnoga ružna djela. Također, u njemu se nalaze mnoga vjerovanja koja su u koliziji sa Objavom i razumom. Ove knjige nemaju lanac prenosilaca kojima su prenesene, a čak se i kršćani razilaze na mnogo stavova kada je u pitanju period njihovog pisanja. Ova četiri Evanđelja prihvaćena su odlukom donesenom na nicijskom saboru, 325. hidžretske godine.
Indžil je riječ hebrejskog porijekla. Veli se da je u osnovi izraz grčkog porijekla, a znači: radosna vijest. Postoji stav i da znači: novo naučavanje. Također, kaže se da se radi o riječi arapskog porijekla, na paradigmu "if'il" od riječi "nedžele": ispoljiti. Indžil je nazvan ovim imenom jer ga je Allah ispoljio i pokazao ljudima nakon skrivanja istine. A postoje i neka druga mišljenja u vezi s tim.