Običaj, tradicija (الْعُرْفُ)
أصول الفقه الفقه
المعنى الاصطلاحي :
Način života koji je poznat među ljudima koji ga prihvataju kao takvog, shodno vremenu i mjestu u kojem žive.
الشرح المختصر :
Običaj je dokaz koji otkriva neki propis. On je jedan od važnih dokaza shodno razlikama u vremenu, prostoru i stanju. U međusobnim odnosima običaj ima status uslova i onoga što je njime uslovljeno. Običaji se dijele na dvije vrste: 1. običaj u govoru, kao, naprimjer, da kod ljudi postaje poznato da se pod mesom misli na meso ovaca. 2. praktični običaj, kao, naprimjer, da neka praksa postane poznata među ljudima. Primjer tome je da iznajmljivanje kupatila obuhvata vodu, stvari potrebne za kupanje, poput sapuna i tako dalje. Također, običaji se dijele na: 1. opće, tj. ono što je poznato kod većine ljudi, i 2. posebne, a to je ono što je poznato određenoj grupi ljudi.
التعريف اللغوي المختصر :
'Urf: Sve što duša spozna i prihvati kao dobro. Osnova ove riječi jest "el-ma'rūf": ono što je poznato kao dobro. Kaže se: eddā ilejhi 'urfen, tj. učinio mu je dobro. Može značiti i ono što je poznato i rašireno.