الشرك
Od Ibrahima en-Nehai'ja prenosi se da je on prezirao da se kaže: "Tražim zaštitu od Allaha i od tebe.", a da je dopušteno kazati: "(Tražim zaštitu) od Allaha, a zatim od tebe.", i: "Da nije Allaha, a zatim tog i tog.', a ne: "Da nije Allaha i tog i tog."
عن إبراهيم النخعي: "أنه يكره أن يقول: أعوذ بالله وبك، ويجوز أن يقول: بالله ثم بك، قال: ويقول: لولا الله ثم فلان، ولا تقولوا ولولا الله وفلان".
شرح الحديث :
Ibrahim En-Nehai je tabiin, smatrao je zabranjenim vezati (dodavati) traženje utočišta i zaštite od stvorenja sa traženjem utočišta od Allaha, koristeći veznik "i", jer veznik "i" ima značenje partnerstva i podjednakog učestvovanja, a to u ovom slučaju znači širk, pripisivanje Allahu sudruga, s tim da se ovdje misli na mali širk. Također, isti propis ima smatranje da je neka korist postignuta Allahovim djelom "i" djelom nekog od stvorenja, kao naprimjer, da čovjek kaže: "Da nije Allaha i tog i tog ne bih se izliječio." Iako je sam hadis slab, propis zabrane je ispravan, analogno hadisu Huzejfe, radijallahu 'anhu, koji prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da je rekao: "Nemojte govoriti: 'Kako Allah hoće i kako hoće taj i taj.', nego recite: 'Kako Allah hoće a zatim taj i taj.'"