Opća nedaća (potreba) (عُمُومُ الْبَلْوَى)
أصول الفقه
المعنى الاصطلاحي :
Raširenost neke pojave za koju postoji ogromna potreba, a šerijatskom obvezniku predstavlja poteškoću da je se sačuva.
الشرح المختصر :
Postoji nekoliko definicija ovog pojma. Evo jedne od tih definicija: "Raširenost određene zabranjene stvari toliko da je šerijatskom obvezniku teško da je se sačuva." U drugoj definiciji stoji: "To je stanje koje je obuhvatilo veliki broj ljudi i kojeg se teško sačuvati." Poteškoća i nužno zlo kojeg se teško sačuvati predstavljaju najvažnije uzroke olakšica. Upravo zbog toga islamski pravnici ovu pojavu nazivaju sveopćom potrebom ili neizbježnom potrebom, kao što je npr. dozvola namaza uz nečistoću koja je zanemarljiva, poput krvi rana, čireva, gnoja. Takva se nečistoća toleriše jer ju je teško ukloniti. Ili npr. prodaja nara, jaja u ljuski, prodaja uz odgodu plaćanja, i pored zabrane kupoprodaje koja u sebi sadrži nepoznanicu i sl.